Mnogo mi brzo stiže jesen, ali joj se, iskreno, i radujem. Volim tu posebnu ušuškanost koju donose hladniji dani, šolju toplog čaja, miris cimeta iz rerne i neki mirisan kolač koji se polako hladi na kuhinjskom stolu.
Caponata je sama po sebi jedno predivno jelo od povrća, puno ukusa, mirisa i različitih tekstura. Patlidžan, paprika i paradajz ovde se savršeno dopunjuju, a ja sam joj dodala i malo ljutog ajvara koji je sosu dao još jednu, pomalo drugačiju aromu. Sve zajedno je toliko mirisno i ukusno da je teško ostati samo na jednom tanjiru. ☺️
Čim spojim pečene paprike i orahe znam da će se moj sin prvi obradovati, jer ranije sam spajala ajvar sa mlevenim orasima u integralnim štapićima i toliko mu se dopalo da sam dugo želela da mu napravim i čuvenu muhammaru.
Postoje jela koja me u jednom zalogaju odvedu pravo na obalu mora, među maslinjake, miris bosiljka i tople letnje večeri. Ove patlidžan rolnice upravo su jedno od njih. Svaki sastojak ima svoju ulogu i zajedno stvaraju onu prepoznatljivu mediteransku harmoniju ukusa kojoj se uvek rado vraćam.
Ima recepata kojima se vraćam čim stignu topli dani. Brzo se pripremaju, puni su boja, svežine i mirisa, a dovoljno su lagani da ih sa zadovoljstvom jedemo i za ručak i za večeru. Upravo takva je ova ćuretina ala giros.
Lepota ovog kolača krije se u njegovoj jednostavnosti koja na prvi zalogaj otkriva pravo bogatstvo ukusa i mirisa. Francuzi su svetski majstori u tome da od sasvim bazičnih namirnica naprave kulinarsko remek delo koje izgleda prefinjeno, a priprema se bez ikakve muke. Ovaj kolač je prava potvrda te filozofije. On može biti vaš omiljeni svakodnevni slatkiš uz popodnevnu kafu kada vam se prijede nešto domaće, ali se svojom nenametljivom elegancijom savršeno uklapa i u najsvečanije trpeze.
Nakon mesec dana neprestanog uživanja u bogatoj i kaloričnoj (prazničnoj) hrani, moje telo traži “reset” i vapi za nekim okrepljujućim jelom na kašiku a minestrone supa krcata raznobojnim povrćem je upravo to. Ovo je jelo koje istovremeno greje i dušu i telo, pružajući onaj divan osećaj svežine i lakoće koji nam je svima preko potreban početkom godine.
Slani rolat je oduvek bio ona dobitna kombinacija koja prva nestaje sa tanjira kada su u pitanju slavske ili bilo koje druge svečane trpeze. On nije samo ukusan, već je i izuzetno dekorativan, pa svakom posluženju daje poseban pečat. Iako često volim da pripremam varijante sa spanaćem ili tikvicama, ovog puta sam odlučila da dodam ajvar koji biskvitu daje predivnu boju i onaj karakterističan, intenzivan ukus koji svi volimo.
Postoje pogače koje u sebi nose miris detinjstva, toplinu porodičnog doma i duboko poštovanje prema korenima. Božićna česnica je upravo to. Ona je tradicija pretočena u testo, ritual koji spaja generacije, simbol ljubavi, sreće i neizmerne zahvalnosti. Svake godine je pripremam sa posebnom dozom pažnje, trudeći se da svaki put bude drugačija, a opet prepoznatljiva, mirisna i dekorativna.
Podvarak je jedno od onih jela kojima se zaista treba posvetiti. To je jelo gde nema žurbe i prečica i gde se svaki minut uložen u pripremu višestruko vraća kroz neverovatan ukus.
Kreće polako to doba godine kada sećanja postaju glasnija, a uspomene življe. Period od Svetog Nikole pa sve do Svetog Jovana za mene je ispunjen vrtlogom emocija, gde svaka sitnica i miris bude nešto duboko “sakriveno” u meni. I godine tu ništa ne mogu… nižu se a kao da sam u mestu… kao da su TU i dalje a ipak roditelje nemam sad već 6-7 godina…
Postoje kolači koji su više od recepta. Oni su čuvari uspomena, mali slatki vremeplovi koji nas svakim zalogajem teleportuju u neka davna, draga vremena, pravo u bakinu kuhinju ispunjenu smehom i najlepšim mirisima. Londonske štanglice su upravo takva poslastica. Doduše ne mog detinjstva ali naše dece da jer ovo je recept od mame mog supruga koji krasi mnoge praznične trpeze i definitivno im je usadila tu uspomenu u sećanje…
Kada mi ostane kuvane piletine iz supe, ona najčešće završi u pilavu. Ali, šta kada se uželim pilava, a nemam već spremno meso? Onda na scenu stupa ova fantastična, brza varijanta gde se sva magija dešava u jednoj jedinoj posudi.
Postoje jela koja nas momentalno vrate u detinjstvo, čiji miris ispuni celu kuću i stvori onaj nepogrešivi osećaj doma. Za mene, jedno od takvih jela su definitivno punjene paprike. To je simbol leta, bogatstva ukusa i onih ručkova na kašiku koji leče i dušu i telo.
Prvi maj je za nama, miris roštilja se još uvek oseća u vazduhu, a u frižideru verovatno čuči poneki komad mesa koji čeka svoju drugu šansu. Postoji jelo koje kao da je stvoreno baš za ovu priliku, jelo koje će te ostatke pretvoriti u novu gozbu – čuvena leskovačka mućkalica!
Planirate li svečanu uskršnju trpezu i tražite recept koji će oduševiti vaše goste? Ova Uskršnja, punjena pogača je pravi izbor! Izuzetno je aromatična i dekorativna, a svojim bogatim ukusom i mekoćom savršeno će se uklopiti u prazničnu atmosferu.
Postoje ukusi koji te direktno teleportuju u detinjstvo… A za mene, jedan od takvih ukusa su piroške sa sirom, kupovane na Terazijama, svaki put kada bih dolazila u Beograd da obiđem babe, dede i svu ostalu rodbinu… Uvek bi se našlo malo vremena za šetnju Knezom, a onda su te piroške bile neizbežne… I danas, delim sa vama recept za te savršene zalogaje!
S vremena na vreme uzmem maminu crvenu sveščicu (sa receptima) samo da listam stranice, gledam njen rukopis i u misli prizovem slike raznih trenutaka sa njom… kao da upadnem u neki vremeplov i ona oživi pred mojim očima…
Poslastičarski krem je klasik među kremama, koji ima svoju primenu u bezbroj varijanti. Sam je predivan, a obogaćen slatkom pavlakom, čokoladom ili nekim drugim ukusom, postaje prava poslastica. Ja sam ovog puta išla korak dalje, pa sam umesto mleka, koristila Fruvitinu Voćnu Dolinu jabuka! Ova jednostavna promena je unela neverovatnu aromu i svežinu u krem koji sam dodatno obogatila i mlevenim bademima.