Pošto leto kao da je još uvek tu, a i na pijaci sam videla da ima svežeg spanaća ovo je moj predlog za lagan obrok, prilog ili kako god ;). Ako do sada niste jeli svež spanać toplo vam preporučujem da probate.
Nedajte da vas ovaj naslov obeshrabi ;) O prosu sam pisala u više navrata i nadam se da znate o čemu se radi a i vrbovače sam već pominjala tako da samo "hrabro" čitajte dalje :)
Znam da baš i nije vreme ribizli ali, ali... nisam stigla na "vreme" da pripremim post a trebaće mi za neke druge recepte pa... eto...
Da li vi volite ribizle? Ja ih kao mala nisam volela ali vremenom postale su mi jako drage. Toliko da sam poželela da ih "zarobim" u teglu za zimu. Moram da vam priznam da je ovo prvo slatko koje sam skuvala u životu i jako sam zadovoljna rezultatom :)
Pastu obožavamo na sve moguće i nemoguće načine... Ovog puta malo pikantniji, jači tj. konkretniji ukus... za one koji vole masline, kapar, gorgonzolu, ljutu papričicu...
Voće najviše volim da jedem sveže i jako retko ga stavljam u kolače, ali i ako ga već spremam volim da se oseti a ne utopi u "tonu" kreme. Ovaj tart je baš takav, kao da jedeš keks sa sveže spremljenim džemom od gore... Po meni, uz kuglu sladoleda, savršenstvo. Malo sam se poigrala sa testom da ne bude baš klasično i... šta da vam kažem... sinkić već danima pita kada ću ga opet praviti :))
Kada smo se vratili sa mora doneli smo par kilograma smokvi, bilo ih je mnogo više na drvetu ali, ali... Odmah po dolasku napravila sam pizzu sa smokvama i gorgonzolom a od ostataka sam napravila slatko...
Nekako sam tako bar malo "zarobila" tu lepotu za zimu... a i pred more sam po prvi put napravila slatko od ribizla (o njemu u nekom narednom postu) pa sam poželela na isti način sačuvati i smokve, onako cele... Iz tog razloga nisam ih gulila jer ih i ovako jedem sa korom već sam samo na par mesta malo skinula koru da sirup lakše prođe do središta svake...
A kad smo već kod MEZZE ako ne znate izašao je novi broj, bolji nego ikada i toplo vam preporučujem da ga prelistate, pročitate i da napravite po koje jelo po savetima i receptima iz časopisa.
Malo "bogatija" paradajz čorba koja je nama bila i ceo obrok, ponekad mi baš prijaju takve čorbice koje čine ceo obrok, naravno onda pojedem 2-3 tanjira ;)...
"Plovidba" morem je prošla i lagano "uplovljavamo" u klupe :((... Našim "slatkišima" u čast post koji je nastao pred odmor... "Male" rukice koje prave "velika" jela...
Vraćajući se jednog dana sa Lida prolazili smo pored nekog restorana i sinu su zamirisale ćufte u sosu, poželeo ih je odmah ali obećala sam da ću mu napraviti čim pre.
Par dana kasnije pravili su ih oni, sinkić je valjao i oblikovao ćuftice, seckao luk, papriku i sve ostalo što je trebalo a slatkica je bila zadužena za prženje, dinstanje i sve vezano za šporet... Sinkić je onda postavio i sto i sve je odjednom postalo "svečano" u sasvim "običnom" danu :)). Život čine "male stvari" a ako ste sa ljudima koje volite i ako sve što radite radite sa ljubavlju onda su to "ogromne" stvari a svaki takav trenutak, svaki tako spremljen obrok je zaista neprocenljivo vredan zbog pažnje i ljubavi koja je u njega uložena i zbog ljudi koji su u njemu učestvovali i uživali ZAJEDNO ;)