"Jadna naša Dara.
I ranije i danas i sutra, dok živim, srce će mi se cepati kada god se setim sa kakvom je ljubavi to krhko, bolešljivo stvorenje, sa kakvom snagom, nesebično odvajalo godinama, deo po deo sopstvenog života da bi našim roditeljima pomogla u bolesti, prvo majci a potom i ocu. Žrtvovala je godinama svoja životna zadovoljstva a da je nikada niko nije čuo da se žali, da joj je teško, da posustane od napora i teškoća, da je sustigne umor. Nikada se nije pokajala što se žrtvovala. Ona je najmlađa od nas ali je najplemenitija i najjača. Njena dobrota i požrtvovanje prevazilaze ovozemaljska ponašanja. Svi mi ostali ni delić nismo učinili za naše roditelje u odnosu na nju, ne da mi nismo ništa činili, nego je ona mnogo žrtvovala sebe, i činila više nego svi mi ostali zajedno. U tako nežnom telu koncentrisana je bila neverovatna količina ljubavi prema svojim tvorcima. Stidim se njene dobrote, ponekad mi se učini da nisam dostojan da joj budem brat. Kako ju je sudbina nagradila? Udala se u poznim godinama, u braku je bez dece. Može se reći da je mnogu našu decu odnegovala a sudbina je bila surova prema njoj, nije joj se dalo da ima sopstveni porod. Našu decu obožava, decu braće i sestre, njima je poklanjala onu količinu ljubavi koju je čuvala za sopstveni porod. Da verujem u onoga Boga koga naša crkva propoveda, svaki dan bih se njemu molio da joj podari ono što će je činiti srećnom, ona to zaslužuje. Ovako, ponekad u mislima, obraćao sam se gospodaru naših sudbina i moći da se umilostivi prema njoj. Najmlađa je ali i najbolesnija, krhkog je zdravlja, trošila je svoje zdravlje nekontrolisano."
Moj tata o svojoj sestri Dari koja mu se pre 40 dana pridružila u večnosti...