Ima recepata kojima se vraćam čim stignu topli dani. Brzo se pripremaju, puni su boja, svežine i mirisa, a dovoljno su lagani da ih sa zadovoljstvom jedemo i za ručak i za večeru. Upravo takva je ova ćuretina ala giros.
Danas sa vama delim recept za jelo koje možda nije najlakše jesti a da se ne umrljate, ali vam garantujem da je svaki zalogaj prava rapsodija ukusa i tekstura. Zaboravite na viljušku i nož, zasucite rukave i spremite se za pravu malu fiestu na tanjiru: takose sa mlevenim mesom i osvežavajućom salsom od ananasa...
Svi ponekad imamo dane pretrpane obavezama, dane kada smo u žurbi, a imamo želju da pojedemo nešto fino, taze ali da ne provedemo večnot pored šporeta… E pa ovaj predlog je jedno takvo jelo… super fino i ukusno a jako brzo i lagano se sprema.
Tražite recept za ultimativno hrskavu pohovanu piletinu, koja nije masna, spolja je božanstveno hrskava, a unutra sočna i mekana? Onda ste na pravom mestu! Ovaj recept je sve što vam treba da znate o tome kako da dođete do savršeno pohovane piletine.
Sasvim slučajno, kad malo bolje razmislim, u našoj kuhinji je najzastupljenije pileće meso... Nije da ne jedemo i druga ali ono... Piletina se brzo sprema a svaki put uspem da napravim nešto novo i drugačije tako da nam nikad ne dosadi... Uz to lako je svarljiva, sa optimalnim sadržajem belančevinama a siromašna mastima tako da je i sa te strane pogodna za češću konzumaciju u odnosu na druge vrste mesa.
Za domaće tortilje vredi se malo pomučiti... Svaki put nas oduševe i ključan detalj je gril tiganj i taj roštiljski ukus koji dobiju. A kad su tu tortilje ima bezbroj varijanti šta u njih staviti... Ja sam imala ostatak pečene ćuretine, po malo od raznog povrća i po teglicu Patewski namaza pa sam sve to ukombinovala u super fin obrok.
Domaće tortilje su zaista nešto posebno... Tačnije ovo je ono što se zove "flatbread" ili tanak hleb (i često se prodaju na vašarima uz roštilj ili kobaje - odatle i naziv) jer tortilje su ipak tanje i drugačije strukture a ovo je nešto između lepinja i tortilja...
Vreme je paradajza i treba ga iskoristiti, možda kroz jednu ovako gustu i bogatu (ukusom) čorbicu. Pečenjem paradajz pusti svoju slast i dobije notu roštiljskog ukusa koji celu čorbicu uzdiže na viši nivo. Inače ovako pripremljen paradajz možete spremiti i za zimu, spakovati u kese za friz i zamrznuti pa vaditi po potrebi kada pravite čorbicu, sos za pastu, ćufte u paradajz sosu, umakalicu na bazi paradajza, premaz za meso... ili šta već... A dobar je i samo da ga stavite na hleb direktno iz pleha i uživate uz još malo maslinovog ulja od gore tj. iscedite beli luk na prepečeni hleb, stavite pečeni paradajz i prelite sa mrvom maslinovog ulja... Nego da se vratim receptu za čorbicu...
Belo meso, samo po sebi poprilično neutralno, fino se uklapa sa raznim začinima jer svakom novom kombinacijom kao da dobijemo sasvim drugačiji komad mesa. U "društvu" sa živopisnim paprikama i integralnim tortiljama čini jako finu kombinaciju ukusa...
Jelo koje zahteva malo dužu pripremu ali... uz dobru organizaciju može biti i jako brzo gotovo. Naime tortilje možete napraviti dan unapred (ili koristiti kupovne) a sos od mesa možete skuvati u većoj količini i zamrznuti (u količinama za jedan obrok) pa onda samo podgrejati, dodati pasulj i još malo začiniti i onda je sve jako brzo gotovo... A dodaci su po želji i ukusu...
U ovom receptu ja sam išla skroz od početka pa sam kuvala pasulj i leblebiju a vi možete skratiti pripremu pa koristiti pasulj i leblebiju iz konzerve a možete i jednom skuvati malo veće količine, zamrznuti pa po potrebi koristiti za razna jela...
Recept za ovo prefino jelo poslala mi jeSladoled, na mail... Rekla je da misli da bi mi se svideo (i bila je u pravu) s obzirom na moje recepte... A s obzirom da je ona isprobala toliko toga sa mog bloga najmanje što sam mogla bilo je isprobati jedan njen... :)
Jedini sastojak koji mi se činilo da ipak neću uspeti da nađem je svež korijander ali onda se pojavi Milkica sa punom kesom raznog začinskog bilja i... Rezultat je pred vama... (Hvala Milkice još jednom na svim onim biljkicama :) )
Kad god mogu ja sam za domaću stvar... tako da kad god mogu volim da napravim domaće tortilje a ovaj recept je baš super, testo postane tako fino elastično da se "samo" razvlači i može se jako fino jako tanko rastanjiti a onda dok jednu tanjim drugu pečem i sve nije uopšte tako komplikovano kako možda izgleda a o razlici u ukusu i kvalitetu neću ni da pričam... kupovne im nisu ni do kolena, a još što imaju masu nekih nepotrebnih "dodataka" bolje i da ne pričam...
Meksički burrito ili taco... tražila sam razliku na netu jer pojma nisam imala umesto da sam pitala decu :)). Iako ga nikad nisu jeli sa filma i crtaća znali su sve bolje od mene (razlika je samo u načinu motanja tortilje, taco je samo presavijena na pola a burito motana kao na video snimku). Zato su bili oduševljeni kada su čuli da će za ručak biti burrito ili taco, po želji... A vala na kraju sam morala i da im branim da jedu više jer što je mnogo mnogo je ;), a i ljuto je :)
Ovaj recept dugo stoji u draftu i čeka svoj trenutak ali ja kad god ga "vidim" setim se Mile i njenog prvog keteringa (koji je sjajno odradila) pa... možda dobije novu ideju za neki novi ketering :)
Inače ova salatica se može nadograditi na hiljadu načina pa se može dodati i neko kuvano meso ili ostatak od predhodnog ručka ili... Ipak osnovna ideja je sledeća: