Ne znam šta da vam kažem... Osmi mart mi nikad ništa nije značio, nikad nisam osećala da je to moj dan, nikada se nisam osećala kao "žena" ali tata je UVEK, od kad sam bila mala, posvećivao pažnju tom danu. Sve nas "žene" vodio je na ručak, kupovao nam cveće (meni obično orhidejicu), poklanjao po neku sitnicu...
Kad je slatkica došla u klub "žena" par godina nas je bilo 4 generacije žena a kada je slatkica malo porasla dobilaja je po mali kaktus svakog osmog marta jer računao je da je on lak za održavanje 😂😂
Meni je sve to prosto bilo nepotrebno, ne volim kada pod "moranje" nešto treba da se radi... Ali poslednjih par godina (od kako tate nema) `ću umrem od tuge i bola za osmi mart … I sada znam da mi je tata poklanjao (i stvarao) uspomene više nego bilo šta drugo svakog osmog marta 🧡🧡🧡