Sve češće imam potrebu pobeći iz grada, iz ove "košnice" u kojoj živim... Od prljavih i zagađenih ulica, od "prljavih i zagađenih" ljudi...
Nažalost ni ta priroda u koju bežim nije netaknuta i nezagađena baš zahvaljujući ljudima ali barem je daleko prijatnija, kreativnija, opuštenija...
Dan je mnogo lepši kada osećam neku prijatnu ošamućenost dok slikam slatkicu kako hvata žabice, sunkića kako suši noge (iako je imao čizme do kolena!) a dragog kako peca...
A ako uz dva "prasenceta" (deca se zaista toliko ubrljeckaju u prirodu) kući donesemo i koju ribicu dan bude zaista savršen a mi napunjeni nekom pozitivnom energijom koja u gradu apsolutno ne postoji.
I nemojte se sada buniti kako je ovo recept sa rečnom ribom (jer ja ipak živim na ušću dve reke a ne kraj mora) već ga prilagodite ribi koju imate i volite ;)