Heljdija - heljdopita


(Durmitor I)(Durmitor II)(Durmitor III)

Ipak da se nismo upustili u osvajanje "vrhova" Durmitora, da nismo planinarili 10 sati gotovo bez prestanka, da se nisu izmenjala sva godišnja doba u tom danu, da... ne bih imala onaj pravi, iskonski, spoj sa prirodom i ne bi me baš toliko osvojila koliko jeste.


Potpuno nepripremljeni, u platnenim patikama i samo sa po jednim duksom (jer to je nešto najdeblje i najtoplije što smo imali) krenuli smo do Ledene pećine ... Kažu 3,5 sata hoda... 




Put prvo vodi kroz šumu koja je potpuno čarobna, nalećemo na potok gde deca piju vodu i nije to makar koja voda... to je ŽIVA voda... Nastavljamo dalje i ne možemo a da ne stanemo da beremo šumske jagode... Bože koliko ih je... Idemo dalje, dalje... predeli se smenjuju od ravničarskih, preko jakih uspona, hodanja po stenju, travi, siparu... Sati prolaze a mi polako napredujemo... A onda nevreme, kreće kiša, vetar šiba i ajde sve to nije problem ali teren postaje krajnje klizav a mi kao što sam rekla potpuno nepripremljeni. Ipak nikom nije palo napamet da odustanemo (mnogi planinari pod "punom opremom" jesu), nastavljamo dalje i osvajamo naš cilj... Ledena pećina je pred nama, spuštamo se unutra, slikamo i brzo "bežimo" dalje jer vreme odmiče a čeka nas isti toliki put nazad, uz to odredište nam je tamo negde u dolini, na horizontu, a ovde su oblaci i grmi i seva na sve strane...Jedva da smo i sendvič uspeli da pojedemo na vrhu...


Kiša sipi ceo put nazad, kamenje klizavo do bola a mi polako nogu pred nogu idemo liticama i uživamo... Slatkica se okreće sa osmehom na licu i pita me da li mogu... Hej "kilavica mica" ćuti, hoda, ne kuka ni da je gladna, ni da joj je hladno ni da je nešto boli već pita mene da li mogu... Planina je čudo...


Pri povratku svraćamo u Katun kod Lokvica i srećemo divne ljude ... zovu nas da uđemo malo da se ogrejemo, osušimo i nude nam po šolju MLEKA... Da ste samo mogli da vidite i da sam ja mogla da zabeležim taj trenutak oduševljena kada su deca krenula da piju MLEKO... pravo MLEKO...



Puni utiska krećemo dalje i za kraj bili smo nagrađeni predivnom dugom...Ali predivnom... (fotografije u suštini uopšte ne dočaravaju sve to... ili ja bolje nisam umela da zabeležim tu lepotu...mada veći deo puta zbog kiše i potrebe da ruke koristim za hvatanje nisam ni slikala...)


Narednih par dana nismo bili u stanju da se maknemo jer nas je svaka koščica bolela ali ipak rečenica koju je sinkić izgovorio u šumi pri kraju puta :"Ovo je najdivnije mesto na koje ste nas mogli dovesti, hvala vam..." govori sve... i opravdava sve...


Dugo sam mislila koji bi to prikladan recept ovde bio a onda sam znala da je to neki sa mlekom tj. proizvodom od istog... i mislim da je heljdopita pravi izbor, nekako baš ide uz planinu, uz ceo taj ambijent a i posle celog dana u planini mislim da bi jako, JAKO, prijala i nadoknadila sve te izgubljene kalorije ;)


Heljdija

Potrebno je:
(za okruglu šerpu prečnika 19 cm)

za palačinke od heljde:
150 ml integralnog, heljdinog, brašna
150 ml integralnog, pšeničnog, brašna
1 jaje
250 ml kisele vode
1 ravna kašičica soli
2 kašike ulja
oko 100 ml mleka





za fil:
200 g starog, zrelog, kajmaka
100 g belog sira
100 ml kisele pavlake
oko 150 ml mleka
par kockica putera




Način pripreme:
U činiju za mešanje stavila sam obe vrste brašna, i so, dobro ih promešala pa dodala jaje, vodu, mleko, ulje i sve promešala žicom za mešanje. Smesa treba da bude malo gušća nego klasična za palačinke.
U tiganju prečnika šerpe u kojoj ću peći pitu ispekla sam malo deblje palačinke.



Za fil sam pomešala kajmak, sir, kiselu pavlaku i mleko. Nisam solila jer je sve bilo dovoljno slano a fil inače treba biti ređi da kasnije kore od heljde upiju sve te "sokove" prilikom hlađenja.



Šerpicu sam obložila papirom za pečenje a onda ređala palačinku, fil, palačinku, fil...(dok sam imala materijala) s tim da je od gore išao fil i par kockica putera.
Stavila sam pitu u rernu i pekla na 200 stepeni nekih 45-50 minuta tj. dok od gore nije fino porumenela.



Izvadila sam iz rerne, sačekala da se ohladi a onda stavila na tanjir za serviranje i poslužila sa malo kajmaka pride.

(Durmitor I)(Durmitor II)(Durmitor III)

15 comments:

irenalana said...

Slike su apsolutno fantasticne mada ce za nas jos par godina ovoliko pjesacenje biti nemoguce. Recept je bas prav severnjacki. Ja sam prvi put heljdopitu probala u Bijelom Polju i odatle sam pokupila i neki recept dosta slican ovom tvom.
Ako ste imali neki fin smjestaj na Zabljaku pls napisi gdje jer ja planiram sledece ljeta da bar 5 dana provedemo tamo. Ove godine nismo nigdje mrdnuli tako da jedva cekam sledece ljeto.

Mirela J said...

Fantastične slike i divna priča, a ova heljdopita s ejednostavno mora probati :)

Petra Kranjica said...

Stavrno čarobno mjesto!
Jako mi se sviđa tvoja heljdopita, nisam nikada vidjela da se kore rade kao palačinke, obavezno maoram isprobati.

Laka kuharica said...

Divna pita, a slike još divnije!

Mimi said...

Olja, oduševljena sam! I mi jako volimo planine, ali nažalost zbog Iće tolike šetnje nam nisu moguće (doduše, prilično je bio izdržljiv prošle godine na Kopaoniku :)). Bravo za vas, ali posebno bravo za klince koji su sve izdržali!!! Divan odmor!!!
Heljdopitu sam pravila po Majinom receptu, ali davno. Baš bih mogla ponoviti... :)

Unknown said...

Kao i uvek, odlican recept (jedva cekam da ga isprobam), a fotografije prelepe.

P.S. Da li bi palacinke bile dobre samo sa heljdinim brasnom, da dobijem bezglutensku pitu?

JA U KUHINJI... said...

Hvala vam devojke :)

irenalana: Lako je tamo naći smeštaj jer zaista ima apartmana i soba na svakom koraku...

Porodične Gastornomije: U principu moguće je napraviti palačinke samo od heljdinog brašna, pravila sam ih ja pre i bez jaja ali je pipavo odrediti tačnu gustinu da ti se ne raspadaju i ne lepe... ali sa malo prakse može...

culinary postcards said...

Fenomenalno. Planine obozavam, a ova pita izgleda bas planinski, ma kao najbolji jesenski comfort food. Moram isprobati (jos da mi je domace mlijeko, vrhnje i kajmak..)

Dana Drobnjak said...

Oduševljena sam slikama, što prirode što slike Heljdije kod mene se kaže Heljdopite. Uživala sam gledajući tu lepotu.

rajboj said...

Fenomenalne slike i recept. Heljdopita je savrsena.
Zadovoljstvo je gledati kako ste uzivali...
Fantasticno.

Branka - byB said...

Heljdopita je odlična i jako mami sa ovih slika, ali planina je ono što je i mene osvojilo. Vjerujem da ste prepuni dojmova, ovo je baš nešto posebno i sve skupa doživljaj za pamćenje, prekrasno !

prekratakdan said...

Divno! Mi smo prvi put planinarili s djecom i bilo je prekrasno! Heljdo pita je izvrsna!

Dunja said...

Draga Olja, život i posao me odveo u neke druge vode, predala sam se svim srcem i to me za sad nosi. No ipak ponekad škicnem moje food blogerice, tako i danas i ostala sam paf, ovaj tvoj post me oduševio. Tako ja vidim blogiranje, kada - gdje - i autentična hrana. Kad pročitam takav post, pamtim ga.... to mi je znak da je to to. Šta drugo reći, hvala ti.

Anonymous said...

Fotografije su vam bozanstvene!
Za sada vas jos uvek samo citam, ali sa isprobavanjem recepata krecem uskoro. Vec sam izdvojila neke favorite. Pozdrav. Mirjana

JA U KUHINJI... said...

Mirjana, hvala... drago mi je da vam se blog sviđa i nadam se da ćete među receptima naći dosta toga po svom ukusu :)

Post a Comment