Cicvara


(Durmitor I)(Durmitor II)(Durmitor III)

Ovog leta sam se zaljubila... Zaljubila sam se u divlju, izvornu, prirodu... u planinu... krš i stenje, sipar, blato, korenje... u mnogobrojno planinsko bilje, u šumske jagode i divlje borovnice... 


Potpuno sam ostala opčinjena lepotom predela, onim što priroda bez čoveka može napraviti... I mislim da me ta divlja prirodna lepota iscelila... obnovila... dala mi snage da idem dalje putem kojim me srce vodi...


P.S. Kao što predpostavljate ove nedelje na blogu biće recepti inspirani planinom na koju smo svratili posle mora...


Dugo sam razmišljala koji recept ovde da stavim, šta je to tako karakteristično za to podnevlje a onda sam se setila jedne table gde je između ostalih đakonija pisalo i cicvara.
Čula za nju (nikad jela) ali nije od onih jela koja su obeležila moje detinjstvo. Starinsko jelo jeste, zahteva strpljenje i istrajnost u pripremi ali isplati se. Malo  sam istraživala recepte za cicvaru, naišla na dosta varijacija na temu i na kraju se odlučila za najjednostavniju što se tiče sastojaka ali zato kalorijski... bomba. 




Ono još što ne volim kod tih starih recepata je što zvuče od prilike ovako:
"Uzmeš kajmak, kad se istopi staviš brašno i stalno mešajući kuvaš dok ne pusti mast." 
E sad ti budi pametan koliko kajmaka, koliko brašna, na kojoj temperaturi... Možda zato prvi pokušaj nije uspeo. Mnogo brašna očigledno a na kraju sam dobila nešto kao brašno prženo na kajmaku... Ukusno ali nije to TO. 



Sledećeg dana krenem opet... uzmem sad mešavinu vode i kajmaka na početku i dodam manje brašna i... Kada sam se već preznojila od mešanja i cicvara je pustila masnoću i znala sam da je to TO.



I da, kažu da se tradicionalno služi sa barenim krompirom i kiselim mlekom... 



Potrebno je:
(za 1-2 osobe)

130 g starog kajmaka
150 ml vode
60 g belog projinog brašna (3 kašike)



Način pripreme:
U šerpicu sam stavila kajmak i vodu pa lagano zagrevala dok se kajmak nije istopio a i kasnije do vrenja. Onda sam sklonila sa vatre i stalno mešajući (drvenom varjačom, uvek u istom smeru(?!)) lagano dodala brašno. Nastavila sam da mešam par minuta tako van ringle a onda sam vratila na laganu vatru (postepeno je povećavala do umerene) i mešala dobrih 30-ak minuta dok cicvara nije pustila masnoću. Onda je kažu i gotova.



Na tanjir sam s jedne strane stavila kriške barenog krompira, s druge cicvaru, prelila je sa malo masnoće koju je pustila i poslužila sa kiselim mlekom.

(Durmitor I)(Durmitor II)(Durmitor III)

13 comments:

Tijana LeClaire said...

Ja sam večiti zaljubljenik u planine i njene proplanke i mislim da je cicvara odlično otvorila sezonu recepata inspirisanih planinama. :) Takođe sve pohvale za pejzažne fotografije (a i one druge, no one su uvek fantastične). :)

Tanja Leković said...

Aaaaah! Planina! Sam pogled u zeleno brdo leči, a ovi tvoji prizori su....bez reči sam!

irenalana said...

A gdje su snimljene ove predivne slike? I ja sam nekad pravila cicvaru al ipo onom odokativnom receptu malo vode malo mjesavine kasika brasna i onda mijesas. Mjesavina je inace pomijesan sir i kajmak koji se osatvi u mijeh da sazri i za cicavru je meni br 1. Cicvara od nje se rasteze kao sir kad se rastopi.

JA U KUHINJI... said...

irenalana: Durmitor je u pitanju, šetnjica do Jablan jezera...

Petra Kranjica said...

Prekrasne fotke!

viki said...

Ovo je jelo mog djetinjstva.Mama ju je pravila dok ja nikad nijesam pokušala da je napravim,ali ako mi se ukaže prilika da mi neko nešto spremi obavezno je naručim.Kod nas se još zove gotovac i ide i mladi sir(možeš da zamisliš te divote)..

Unknown said...

prekrasne fotke...inače obožavam prirodu i stalno nekuda šetam pa te razumijem..a cicvara je stvarno pravo dobra....bomba...nisam nikada jela ali, sjećam se igre koju smo zvali: školica i stalno smo onima koji su u igri pjevalI. cicvara popara dabogda propala :)

rajboj said...

Najljepsa je cicvara prelivena medom. Med ubije silinu masnoce iz kajmaka a ukusi se fantasticno spoje. Obicnu cicvaru nikako nisam mogla pojesti, ali mi Beranci pokazase ovu kombinaciju, i od tad je ne preskazem vec preporucujem...obavezno probajte toplu cicvaru i domaci med...savrsena...
Super su fotografije, i recept i to sto ste uzivali ...pozdrav iz CG

JA U KUHINJI... said...

Hvala vam svima :) I svaka ideja šta i kako sa cicvarom dobro je došla ;)

Vesna Nesic said...

Pravili su nam u hotelu za večeru, posle celodnevnog skijanja obično bi svi klopali po dve porcije. Cicvara ili krompir pečen u ljusci sa tim istim kajmakom koji po meni masniji nego puter. Posle toga ništa drugo nije prijalo kao krevet :-)
Fotke su fascinantne!

Mimi said...

Mi ne spremamo ovako cicvaru, ali fotografije Durmitora su me ostavile bez teksta! Tako lepo! Bas vas volim sto ste tako drugaciji od svih... :)

prekratakdan said...

Ajme fotke prirode su prekrasne, a cicvaru nisam nikad radila, ali me nekako ni ne privlaci iako kod tebe sve savršeno izgleda :)

Anonymous said...

Većinom svi znaju koliko ja volim prirodu.Tako da čitajući i gledajući tvoj blog, a zamišljajući da jedem uz to Cicvaru ,je za mene bio poseban doživljaj.Hvala Oli

Post a Comment