Uspon na Trem I deo - Libum


(Uspon na Trem I)(Uspon na Trem II)

Penjanje na svaku planinu (ma kako ona "mala" ili "velika" bila) nije borba sa svojim fizičkim granicama... to je mentalna borba sa samim sobom...



Često nam se u životu desi, posle nekog obavljenog "posla" da kažemo da smo u napred znali šta nas sve čeka i šta ćemo sve morati otrpeti, uraditi, da ne bi ni počinjali... 


E ovde se vidi krajnji cilj i to je ono obeshrabrujuće... 
"Nećemo valjda tamo da se penjemo"... 
"Ne, ne... ja to ne mogu... Ma šta će mi to..."



Ovde unapred znaš da ćeš crći, da ćeš imati krize, da će ti srce lupati u ušima kao ludo, da će ti liptiti znoj, nestati vazduh... da će te danima posle sve boleti... ALI... ideš... Jer isto tako znaš da će ti se srce i duša napuniti predivnim pogledima, mirisima... i da će te planina potpuno osvojiti, očarati, začarati... znaš da je sve ono loše vredno svega onoga lepog... I bitno je imati veru u sebe... znati da ti to možeš...



Ja posle svakog uspona osećam neverovatan ponos, ne zato što sam ja osvojila vrh već zato što su ONI sa svojih 13-14 godina osvojili... što nisu odustali... što vole i upijaju prirodu i što svakim korakom uče mnoge životne lekcije... upoznaju sebe, svoje granice... i uče da se bore sa "demonima" u sebi...



Inspiracija za recepte koji će ići uz priču o Tremu je Konstantin Veliki (prvi hrišćanski car) koji je rođen u tom kraju (Nišu) tj. kuhinja tog nekog vremena... 
Ovog puta recept za Rimski žrtveni hleb libum...


Potrebno je:
(za 2 hlepčića prečnika oko 20 cm)

300 g ovčjeg sira
1 jaje
oko 150 g mekog, belog, brašna
listovi lovora


Način pripreme:
Sir sam dobro izgnječila, dodala jaje i sve dobro promešala a onda dodala i brašno i zamesila tvrdo testo.
Testo sam podelila na dva dela, istanjila u obliku diskova, zasekla na osmine i stavila na lovorovo lišće pa u rernu da se peče na 200 stepeni na oko 30 minuta tj. dok nije porumenelo.
Izvadila sam hlepčiće iz rerne, sačekala da se prohlade i servirala.


7 comments:

yzse said...

Slike su prelepe, ali to je standard. Klinci su porasli, a ti i dalje izgledaš kao devojčica :)

What's for dessert? said...

Ovaj tvoj planinarski post mi je odlično došao, taman dok se oporavljam od ozljede i ne znam kad ću opet planinariti.
Točno si opisala ono što te motivira da ideš dalje iako si već umoran, jedva hodaš, vruće ti je, ruksak je težak, itd. Moja zadnja tura je bila najduže hodanje do sad - 10 sati i ne mogu vjerovati da sam toliko daleko dogurala, sjećam se početka kad sam jedva prehodala kraće ture.
Libum za kraj ... prava nagrada za hodanje, divno izgleda!

Unknown said...

Znaš, počela sam da te pratim zbog recepata... onda sam jedva čekala nove fotke, a sad me obaraš sa pričama...
Olja, ovo je savršena avantura, za koju sam ja definitivno lijena, ali uz ovaj post i sama osjetih dio te divote, i pomalo vam zavidim... A libum, s njim bih se već žrtvovala :-)

JA U KUHINJI... said...

yzse: Hvala :) Da, da deca zaista rastu brzinom svetlosti ;)

What's for dessert? Želim ti brz oporavak i da što pre osvojiš još neki vrh ;)... I mogu misliti kako je bilo super 10 sati u planini... ekstra... Bitno je da svaki put pomeramo svoje granice i rušimo svoje barijere...

Kuvaj za me: :)) "Znaš, počela sam da te pratim zbog recepata... onda sam jedva čekala nove fotke, a sad me obaraš sa pričama..." Mnogo mi se sviđa ova rečenica... :))

Nale Coolinarija said...

Ovo je planina koja me je od malih nogu očarala i u koju sam i dan danas zaljubljena jer ona ima neku posebnu priču koju retki uspeju da čuju do kraja. Zaljubljena sam u sivo-ljubičaste predele Suve planine koji me vraćaju na prag dedine kuće i one dane kada je u dečijoj glavici sve bilo moguće i prepreke nisu postojale. Čak ni one da se otisnemo na planinarsku šetnju do Trema. Divne su ti foke, uživala sam u oba dela priče. Volim tvoje putopise i drago mi je što ste svratili i na Suvu planinu. :) A, libum? Ma, to je žrtvovanje za sve pare ;)

Unknown said...

Slike su zaista prelepe, prava je uživanjcija gledati ih, a još u kombinaciji sa receptom, divno! :)
Imam jedno pitanjce vezano za recept, jel to pogača ostane malo živa iznutra, ili je presečena i namazana sirom nakon što se ispekla..to mi nije najjasnije :)
Hvala puno na ovom čarobnom postu - post je kao stvoren za sva čula, osećaš i miris i ukus, vidiš lepotu i čuješ zvukove prirode... <3

JA U KUHINJI... said...

Maja Atanasijevic: Ne bude živkasta unutra već sam je ja baš vrelu prelomila i slikala pa možda tako izgleda na slikama... ;)

Post a Comment