Durmitor - Prevoj Samar - Domaći burek sa mesom

U stvari ovaj post bi se trebao zvati POKUŠAJ uspona na Bobotov kuk (najviši vrh Durmitora i Crne Gore). Ipak, u nekom trenutku uspona shvatili smo da nemamo dovoljno mentalne i fizičke snage za isti pa smo se odlučili da umesto na Bobotov kuk odemo do prevoja Samar i "gvirnemo" na Škrčko jezero za koje smo znali da je tu "iza". 


Durmitorom gde god da šetate nema greške, svuda je lepo i prelepo... 
Uživali smo u tim ogromnim stenama (na trenutke se osećate prosto klaustofobično iako ste na otvorenom), kamenju, cveću (bilo je zaista toliko raznog cveća da.... ne znam), snegu (sredinom jula, deca su odlepila za njim)... U iskonskoj, čistoj, netaknutoj prirodi.



A i sam put od "raskrsnice" gde se s jedne strane ide na Bobotov kuk a sa druge na prevoj Samar nije ni malo naivan (to je posle 1,5 sata hoda i do obe od ovih destinacija ima još po 1,5 sata hoda)... Ide se siparom tj. "kotrlja" a onda penje uz pasove (dva pasa) gotovo vertikalno, pridržavajući se za sajle tako da... Adrenalina je i te kako bilo a i lepote za videti i doživeti! 
Svakako mesto i pogled samo za odabrane tj. one koji žele 3-4-5-6 sati hodati, verati se, puzati, kotrljati... da bi ga videli, doživeli...


I pošto je slatkica ceo taj dan "sanjala" burek koji ćemo jesti to veće (doduše nismo ga jeli jer smo na odredište stigli i više nego umorni... ali zato jesmo dan posle) a ja recept za isti nemam na blogu evo prilike da ga postavim... 



I nije ga tako teško napraviti kao što izgleda, kao što šetnja Durmitorom nije tako "strašna" kao što izgleda ;) ali treba malo prakse, vežbanja... 



Kod testa bitno je da se dobro umesi, da postane onako "svilenkasto" a onda da se uroni u mešavinu ulja i masti i ostavi neko vreme da odstoji. Posle se gotovo samo razvlači, treba vam samo velika, masna, površina i nije sad neophodno "bacati" testo iznad glave.
Ako želite da vam testo svuda bude tanko onda po razvlačenju svake kore odstranite ivice (ja nisam) ili možda tako savršeno rastanjite da i nema tih debljih ivica ;)



Kada je fil u pitanju nailazila sam na dosta varijacija na temu, negde se stavlja sveže meso, negde dinsta, negde dodaju i malo mleka... Ja sam se ovog puta odlučila na neku, po meni, najklasičniju varijantu... I da, mogla sam ga napraviti masnije jer bi onda bio približniji originalu ali to je sad već stvar ukusa.


Potrebno je:
(originalan recept)
(za tepsiju prečnika 25 cm)

za testo:
500 g brašna (preporuka tip 400 meko)
oko 300 ml vode
1 ravna kašičica soli



za fil:
350 g mlevenog mesa
1-2 glavice crnog luka
so, biber
malo ulja

i još:
oko 100 ml ulja + 100 g masti (sobne temperature)



Način pripreme:
Priprema fila: U tiganju, na malo ulja (na srednjoj vatri) dinstala sam sitno seckan luk (posoljen) dok nije omekšao i počeo da se karamelizuje, onda sam pojačala vatru, dodala meso i stalno mešajući pržila nekih 10-ak minuta tj. dok sva tečnost koja se stvorila nije isparila. Sklonila sam fil s vatre, dodala još malo soli i bibera i ostavila sa strane da se ohladi.



Priprema testa: U činiju za mešanje stavila sam prosejano brašno i so, promešala pa dodala vodu i zamesila testo. Istresla sam ga na radnu površinu i mesila jedno 10-ak minuta uz minimalno dodavanje brašna, dok nije postalo gotovo svilenkasto. Podelila sam ga onda na 5 delova, svaki rastanjila u prečnik oko 10-15 cm i sad... U šerpicu malo veću od prečnika rastanjeog testa na dno sam stavila deo mešavine ulja i masti (može i samo ulje), pa jednu koru, pa opet mešavinu ulja i masti, pa koru i tako dok sve kore nisu bile "uronjene" u mešavini ulja i masti. Ostavila sam da odstoje tako oko 30 minuta.



Razvlačenje kora i slaganje bureka: Radnu površinu gde ću razvlačiti kore dobro sam nauljila (onom mešavihom iz posude gde se "namaču" kore) a onda uzela prvu koru, stavila je na sto i prvo dlanovima skroz rastanjila što više a onda "vukla" koru na sve strane da se što više rastanji. Ako ste spretniji možete je i vrteti i bacati iznad glave ;)... Na sredinu tako dobijene kore stavila sam četvrtinu fila pa preklopila sve krajeve testa kao da pakujem paketić, ka sredini (na odprilike veličinu tepsije u kojoj ćete peći burek). Odložila sam tu koru sa strane pa rastanjila drugu, na sredinu te druge kore stavila "upakovanu" prvu, na nju onda drugu četvrtinu fila, opet sve "upakovala" povlačeći krajeve testa ka sredini, opet odložila sad te dve kore i tako ponovila postupak 4 puta a peti put je jedina razlika što nisam stavljala fil već samo dodatno sve "upakovala" u koru. (Ako volite i želite sočniji (ali i masniji burek onda dodatno možete svaku koru premazivati onom mešavihom ulja i masti).



Tepsiju sam dobro nauljila onom mešavinom, stavila burek u predhodno zagrejanu rernu na 220 stepeni i pekla nekih 40 minuta tj. dok fino nije porumeneo.
Kada je burek bio gotov, okrenula sam ga u tepsiji, sačekala par minuta a onda servirala uz čašu jogurta.



Ovo je malo "teža" hrana ali ako idete da planinarite ili ako se vraćate sa istog to je baš ono što vam treba ;)


10 comments:

Tanja Leković said...

Diiiiivno.....

Petra Kranjica said...

Teško mi je odlučiti što lijepše izgleda, priroda ili burek.

Vesna Nesic said...

Oli oduševljena sam!

Mimi said...

Vau Olja, kako je Durmitor lep!!! Prava divota!

What's for dessert? said...

Nakon planinarenja mi je najdraže pojesti nešto "konkretno". Kad planinarimo u Sloveniji, obično stanemo na najbolji kebab (u Ilirskoj Bistrici).
Durmitor izgleda prekrasno! Zacrtan mi je u nekim daljnjim planovima, samo vrebam da neko planinarsko društvo organizira izlet. Sad si me s ovim fotkama još više navukla.
A burek, ... mljac!

Dolce Fooda said...

Jao, Olja, kakvo mesto! Da se naježiš koliko je lepo. Jedva čekam da mi porastu deca pa da ih poteram na planinu. Sorry, burek, otišao si u drugi plan posle ovolike lepote sa slika:)

Nevena said...

Wou, magično Oli!
Svaka čast, meni je predivno što se vi kao porodica tako dobro zabavljate i družite tako kul aktivnostima.
Bravo!

JA U KUHINJI... said...

Hvala devojke :))

Bylelush said...

Citam ovaj tvoj post, gledam slike i ne mogu da se otrgnem misli sa koliko paznje i ocigledno ljubavi si ( ste) sve ovo uradila, planinarenje, slikanje, recept, pisanje.. Sigurna sam da cu se vratiti da ga makar pogledam kad mi bude trebalo da se napijem inspiracije :)

prekratakdan said...

Divni ste, predivni, tako je to lijepo kad s djecom uživate u planinarenju i da oni to žele, a o bureku da i ne govorim...

Post a Comment