Mrvičasta pita sa borovnicama + "mala šetnja" Durmitorom


Pita je od gore neverovatno hrskava a sredina joj je sočna i mekana iako je, u suštini, isto testo u pitanju... Ma savršena je , mada malo "neuredna". Možete je napraviti kako sa svežim borovnicama tako i sa džemom od borovnice. Ja ću u receptu napisati varijantu sa džemom a na kraju i savet šta uraditi ako koristite sveže borovnice. 
I naravno da možete koristiti i drugo voće, recimo jabuke bi se super uklopile...



I trebao je ovo biti sasvim običan post sa super finom pitom ali kada sam otvorila teglu sa džemom od borovnica koje smo kupili na Durmitoru (borovnice a ne džem) i kada je zapahnuo taj intenzivan miris borovnica kao da me direktno teleportovao na Durmitor i onda, malo razmišljajući, shvatila sam da je prošla godina suviše brzo prošla i da vam nisam stavila ni jednu fotku naše prošlogodišnje šetnje ovom prelepom planinom (doduše ako nas pratite na instagramu mogli ste videti neke). 



I zato sada ispravljam "grešku" ali ne kroz niz postova i pregršt fotki sa svakog treka već sve "zipovano" u ovaj jedan post.




Obišli smo Debeli namet gde i u sred leta ima snega, zatim smo se peli na Crvenu gredu, vrh Prutaš te se spuštali do Škrčkih jezera... Bilo je prelepo hodati poznatom planinama ali sasvim drugim stazama i "poznata" mesta sagledati iz drugog ugla... 



I zaista nije potrebno ići jako daleko da bih doživeli tu prelepu, krševitu, divlju prirodnu lepotu... I nije bitno što se u sred leta smrzavamo, i nije bitno što je na trenutke toliko strmo da se pitamo da li je uopšte moguće spustiti se (ili popeti), i nije bitno što često fali dah, što nam je čaš vruće čas hladno, što na kraju kolena bezvoljno klecaju... bitno je upiti svojim očima svu tu lepotu, biti deo nje i utkati je u svaku poru svog bića... Napuniti baterije do neke sledeće slične prilike.



A to da sam tamo prvi put tako lepo i čisto videla beskrajno zvezdano nebo, gotovo zastrašujuće jer shvatiš koliko si mali, "beznačajan" tj. značajan samim svojim postojanjem, koliko su mnogi problemi smešni i potpuno nebitni (a izjedaju nas iz dana u dan)... Gledajući tako u Mlečni put kao na dlanu, i siluetu te tako voljene planine... Ne znam... Za sreću je zaista potrebno malo...


Potrebno je:
(za okrugli kalup prečnika 27 cm)

za testo:
100 g smeđeg šećera
300 g brašna
100 g ovsenih pahuljica
malo praška za pecivo
prstohvat (himalajske) soli
kora pola limuna
200 g putera
1 jaje
ekstrakt vanile
šaka-dve badema

za fil:
4-5 velike kašike domaćeg džema od borovnica



Način pripreme:
U činiju za mešanje stavila sam šećer, brašno, ovsene pahuljica, prašak za pecivo, koru limuna i so pa sve dobro promešala a onda dodala kockice hladnog putera i rukama ga što sam više mogla umešala u testo. Dodala sam zatim i jaje i ekstrakt vanile i zamesila ujednačeno mrvičasto testo.



Dve trećine testa stavila sam u podmazan pleh i dobro ga pritisla na dno a onda namazala sloj džema od borovnica.
U preostalo testo dodala sam grubo mlevene bademe pa sam od gore posula ostatak testa (ovog puta ništa ne stiskajući već ostavljajući tako mrvičasto).



Rernu sam zagrejala na 190 stepeni i pitu pekla oko 35-40 minuta tj. dok od gore nije fino porumeneo.
Ostavila sam da se prohladi na sobnu temperaturu a onda stavila u frižider.
Servirala sam sa malo ulupane slatke pavlake i svežih borovnica...


Savet: Ako koristite sveže borovnice onda napravite fil kao u ovom receptu...

4 comments:

irenalana said...

Fantasticne slike i divna pita!

Petra Kranjica said...

Teško se odlučiti što bolje izgleda,priroda ili pita.

Anonymous said...

Pita je naravno super , ja mrvice najviše volim. Ali Durmitor ..eh ..uzdah za uzdahom :)

Anonymous said...

Prelepo, stvarno prelepo! I pita, i Durmitor i atmosfera na fotografijama!

Post a Comment