Hrana za najmlađe: Čokoladni kolutići - Sunčica II deo


Ako niste upoznali Sunčicu trk na prvi post o njoj a onda se vratite ovde i nastavite sa čitanjem...

Jedan Sunčicin dan viđen očima njene mame:

"...Doručkovale smo zajedno, onako čupave i još tople od sna. Desilo se, eto, da cura nije htela da ustaje sa stola. Zgrabila je flomastere i blok. Pa smo crtale. Tek je otkrila čari crtanja! Možeš li da zamisliš našu sreću? Njena rukica je svo ovo vreme bila plašljiva i smotana. Preko godinu dana, malo po malo, učila sam je kako da je drži. Kod nje to sve ide polako, ali ne nije ni važno. Svaki naš pomak je velik kao planina. Sada vuče po papiru i prvo se naslađuje zvukom koji pri tom proizvodi. Onda priđe skroz do papira i žmirkajući pokušava da vidi šta je to iz njenog pera izašlo. Oduševljava se. Menjamo boje. Pravimo predele. Crtamo priče. Crtam ja, pa me ona imitira. Dodajemo pečate. Hej, crtanje može da traje satima! Slušamo muziku uz to. Prosto mi je drago što pada kiša, i što ne moram napolje.
Oblačimo se, umivamo se, sve zajedno. Moram da sredim veš i učim je da mi u tome pomaže. Sva je ponosna, jer je sve naše čarape složila na svoje mesto. Smešno mi je što zna koje su moje, a koje Ivanove. Moje su uvek šarenije od njegovih. Vidiš kako je važno biti svoj!
U pauzama između dva pljuska, trknemo do prodavnice. Pokisnemo malko, ali se tome raduje kao da se okupala na Adi. Dobija čokoladnu bananicu od prodavačice. Nosi kesicu sa nekom sitnicom, ali sva je važna. I od toga se prave priče.
A tek plastelin! Pa gnječenje, pa rolanje, pa bušenje rupa po istom. Pa kombinacija boja. Pravljenje figurica. Pa od figurica opet priča.
Splav SkalarPa onda odmor. Sedimo na terasi i ćutimo. Ona žmuri i, znam, sluša kišu kako pada. Pored nje, naučila sam i ja da žmurim. Nije to tako loše, samo da znaš. Probajte. I sluhom se štošta može videti.




Zaigra se i sama. Ja pomažem Ivanu oko posla. Povremeno bacim pogled na nju, da vidim šta je smislila. Priđem i pitam šta radi. Slatko mi kako mi pokazuje svoj mali svet.
Šetamo po kući. Znam da voli da sam blizu, jer je nesigurna, može da izgubi ravnotežu i da padne. Sa mnom se brže kreće i može više stvari da obiđe. Sada je aktuelno stalno uključivanje mikrotalasne. I propinjanje da se uključe svetla. I skidanje stvari sa stolova. Igračke više nisu toliko in.
Dremamo. Spremamo kolače, sa velikim delom materijala razbacanog po podu. Gledamo filmove. Voli ona i filmove koje mi gledamo. Prepričavamo ih joj, onako kako ih ona može razumeti. U stvari, radimo sve ono što volimo. Za nekog je to samo teret odgovornosti više, ali za mene je to jedno malo carstvo više. Ok, nisi više sam, ne možeš više raditi isključivo onako kako ti želiš i po svom ritmu. Ali, imati pored sebe nekog koga voliš je bogatstvo, ne opterećenje. Samoća mi prija i sada je praktikujem mnogo češće nego ranije, ali nikada ne bih birala da budem sama. Ni po cenu stalne slobodne samoće.
I sećaš se kako smo se smejale što je postalo tako izlizano ponavljanje kako treba živeti u sadašnjosti? Jer u današnjoj trci sa vremenom i borbi sa očekivanjima retko ko bi znao da ti objasni šta je to sadašnji trenutak, a i ti sam ga se sećaš samo kao nekog prijatnog osećanja ispunjenosti iz nekih dalekih dana… Toliko dalekih da te vraćaju u srednjoškolske dane, ili period zaljubljenosti, čak još dalje… E, eto zašto ja uživam u majčinstvu. Srećna sam što učestvujem u još jednom detinjstvu. Jer niko ne živi u sadašnjem trenutku bolje od dece...

(izvor blog Cvrkutanje, napisala Milica)



Milice a evo još jednog recepta, mrvicu komplikovanijeg ali i nije... a mislim da će se Sunčici jako svideti ;), mekan je, nije sipkav... jedino se može ulepiti malo u čokoladu ;) ali kolutiće i ne moraš umakati u čokoladu a i ovaj posip je ovako lep za "slikanje" ali ne moraš stavljati ništa da joj ne zasmeta...



Potrebno je:
(za 8 kolutića prečnika 7,5 cm)

40 g brašna
10 g mlevenih lešnika
5 g kakao praha
50 g prah šećera
mrva praška za pecivo
mrva soli
1 jaje
40 g putera
malo narendane kore narandže

za dekoraciju:
60 g čokolade za kuvanje
kašičica ulja
mleveni lešnik ili ukrasni šećer...



Način pripreme:
Milice i ovde možeš napraviti smesu od brašna + lešnika + kakaoa + praška za pecivo + soli i koristiti po potrebi. Naime recimo pomešaj 160 g brašna + 40 g mlevenih lešnika + 20 g kakao praha + pola ravne kašičice praška za pecivo + prstohvat soli i stavi u teglu a onda za ovu količinu ostalog uzmi 55-60 g smese.



Znači umutiš belance u čvrst sneg, dodaš šećer i nastaviš da miksaš, dodaš zatim i žumance i kada se sve fino poveže koru narandže i lagano mix brašna a na kraju i otopljen (ali hladan) puter. Sve kratko (ne preteruj) pomešaš - tek da se spoji i puniš do pola "krofnaste" modlice. Ako ti je smesa gusta, a jeste, malom kašičicom poravnaj je u modli i malo lupi modlice o radnu ploču da se sve dodatno poravna. I da, da li sam rekla da namažeš modlice puterom pre stavljanja smese. Obavezno namaži jer iako silikonski kalupi smesa se može zalepiti. (ako imaš više smese nego modlica ostatak smese drži u frižideru do pečenja sledeće ture).



Rernu zagrej na 180 stepeni i kolutiće peci 10 minuta. Kada ih izvadiš iz rerne izvadi ih iz kalupića na papir za pečenje a kada se potpuno ohlade umoči ih sa jedne strane u otopljenu čokoladu (u mikrotalasnu stavi čokoladu u šoljicu, pa na nekih 40 % od maksimalne snage i nekih 4 minuta ili već otopi čokoladu kao inače i dodaj kašičicu ulja pa sve dobro promešaj). Kružiće stavljaj na papir za pečenje i posle par minuta kada čokolada blago krene da se stiska po želji od gore stavi malo mlevenih lešnika a i ne moraš ništa. Stavi u frižider da se sve ohladi i to je to :). 
Drži u limenoj kutiji u frižideru i može ti stajati par dana. Prijatno !



3 comments:

Bylelush said...

Toliko emocija i inspiracije na jednom mestu da ih na trenutak cak nije ni jednostavno nositi. Iz toga nista drugo no ovakvo jednostavno savrsenstvo od kolutica nije moglo da se izrodi.Potpuno te ceo post preplavi dobrim emocijama i razoruza:)

Laka kuharica said...

Ah, koje li ljepote za oči! Sigurno i za nepce.

prekratakdan said...

Divna priča i divni tvoji kolačići...sve nekako sjetno, slaba sam na ove dječje priče...:)

Post a Comment