Domaća verzija čuvenog Baylis-a... tako kremast, pitak... da prosto ne možete da stanete... ipak...
Za prijatne, opuštene, srećne, svečane i sve druge trenutke...
Vreme praznika se bliži i često u receptima vidim da se koristi zaslađeno kondenzovano mleko i prosto se iznerviram jer iako se mnogo toga može naći kod nas na ovo malo teže naletim...
A onda sam naišla na recept za domaću varijantu i oduševila se!
Više nema prepreke za isprobavanje mnogih slatkih čudesa.
Sreća... lepota... radost života je u nama samima, potpuno odvojena i nevezana za bilo šta spolja, bilo šta materijalno...
Ako imamo mir, bezbrižnost, spokoj u srcu i duši (ljubav se podrazumeva, ne pričam sada o njoj ovde) sve će nam biti lepo, a ako zbog nečega naše srce nije smireno, spokojno, bezbrižno džabe i najlepši pogledi, predmeti, mirisi, ukusi... srce ih neće prepoznati i doživeti.
Ja polako ponovo krećem da osećam mirise, ukuse, poglede...
Neizvesnost je ta koja ponekad parališe. Čekanje, razmišljanje, nada, strah... Paralisali su me potpuno do te mere da nisam imala volje ništa novo da skuvam i fotografišem, nedeljama (u draft-u više nemam ni JEDAN pripremljen recept što se gotovo NIKAD nije desilo)...
Jesen je prošla pored mene kao nemi film... Videla sam ja predivne boje jeseni, blagi sunčevi zraki su me obasjavali, kuvala sam i jela svoja omiljena jela ali... Pogledi nisu izazivali nikakvu emociju, hrana je bila bljutava...
Sada polako vidim lepotu i u najkišnijem, sivljem, "bljutavijem" danu... srce se polako budi i opet peva svoju srećnu pesmu...jer barem na kratko (ma kako "dugo" to "kratko" bilo) pobedili smo smrt :)
I vratila sam se u kuhinju ovim mirisnim, mekanim, slatko-lepljivim pecivima i predpraznično raspoloženje može da počne :)
A tu je i darivanje kome se možete priključiti na ovom postu :)