Косидба на Рајцу / Kosidba na Rajcu - Sarmice u vinovoj lozi + uštipci


Ako nikada niste bili na manifestaciji Kosidba na Rajcu zabeležite u svoj kalendar prvu nedelju posle Petrovdana za neku od narednih godina i idite jer zaista vredi videti.


U vremenu kada "savremen" život potiskuje tradiciju jako je važno negovati ovakve manifestacije koje baš akcenat stavljaju na tradiciju i neka stara vremena, povezanost sa prirodom, sa zemljom, sa precima...


Kosidba na Rajcu se već dugi niz godina tradicionalno održava i predstavlja neku vrstu "molitve" jer je u stočarskim krajevima jedan on najvažnijih poslova upravo kosidba. U stara vremena sve se naravno obavljalo ručno i bio je to jedan od najtežih fizičkih poslova u polju. Danas taj posao uglavnom obavlja mehanizacija ali mislim da je jako bitno da se ne zaboravi kako se to radilo nekada.


Lepo je što svi kosači koji se okupe na Rajcu tog dana dolaze u narodnim nošnjama i praznik je samo gledati taj "sitan vez" vrednih ruku... koji takođe treba otrgnuti od zaborava.


Pored revijalnog dela kosidbe tu je i takmičenje za "Zlatnu kosu", i jako mi je drago što je mladost pobedila. Naime Vuk Vučković (slika iznad) iz Preljine ima samo 19 godina a zaista fenomenalno kosi i bio je moj favorit... a njegovoj majci sam čestitala i pre početka takmičenja jer zaista jako je lepo kada mladi ljudi imaju svest o bitnosti održavanja i negovanja tradicije bez obzira na svu modernizaciju i promenu sveta u kome živimo.


Pored kosača tu su i vodonoše, devojke koje kosačima daju vode da se osveže, takođe tradicionalno obučene a posle kosidbe na okosu se servirao i ručak sa tradicionalnim (starim) jelima... koje su pripremile vredne ruke žena tog kraja, takođe obučene u naradne nošnje. Bilo je tu raznih pogača, projica, pita sa ručno razvučenim korama, sarmica od vinove loze, punjenih paprika, sečene dinje, paprika u pavlaci, slanine, kajmaka, čvaraka, sira... Hrana koja okrepljuje posle teškog fizičkog rada kakav je kosidba.


Rajac kao mesto nam se takođe dopalo, pitomo a prelepo i svakako ćemo ga opet posetiti da napravimo neku šetnjicu ili samo da uživamo u prirodi "daleko" od grada...



Što se recepata tiče danas sa vama delim recept za sarmice u listovima vinove loze (posnu varijantu sa prosom imate ovde) i recept za uštipke koji najbolje pašu uz kajmak ;) Malo teža hrana ali kao što sam rekla kada ste fizički aktivni nemate šta da brinete.



SARMICE U LISTOVIMA VINOVE LOZE

Potrebno je:
(za 4 osobe)

400 g mladih listova, neprskane, vinove loze

za fil:
2 glavice crvenog luka
150 ml pirinča
600 g mešanog, mlevenog, mesa
so, biber
1 kašičica aleve paprike
(maslinovo) ulje



Način pripreme:
Priprema fila: U tiganju, na malo maslinovog ulja, propržila sam sitno seckan crveni luk a kada je omekšao dodala i pirinač i stalno mešajući pržila minut-dva a onda dodala i meso, dodatno ga posolila, pobiberila, dodala alevu papriku i stalno mešajući dinstala par minuta. Pred kraj dodala sam i sitno seckan beli luk. Sklonila sam tiganj sa vatre i ostavila fil malo da se prohladi.



Motanje sarmica: Ako imate sveže lišće mlade, neprskane, vinove loze potrebno je da ga predhodno kratko blanširate tj. kuvate u vreloj vodi minut a onda stavite pod ledenu vodu pa ocedite. Ja sam koristila lišće koje je već pripremljeno, u tegli, pa sam ga samo dobro isprala. I znači na svaki list sam stavila kašiku fila, motala sarmice (kao ovde) i ređala u glinene posude (gde sam na dno stavila malo maslinovog ulja i po list vinove loze). Ređala sam sarmice u dva reda a onda sve nalila vodom da ogrezne, opet prelila sa malo maslinovog ulja i stavila u rernu na 220 stepeni na 60 minuta i program pečenja samo dole.
Posle tog vremena stavila sam program pečenja gore-dole i pekla još nekih 30-ak minuta.
Kada sam izvadila sarmice iz rerne ostavila sam ih 15-ak minuta da odmore, prelila sa malo maslinovog ulja i servirala sa kiselom pavlakom (ili kiselim mlekom).



UŠTIPCI

Potrebno je:
(za 4 osobe kao "prilog")

300 g brašna
1 jaje
1 kašika ulja
125 ml toplog mleka
125 ml mineralne vode
pola kašičice soli
1 kašičica šećera
1 kesica suvog kvasca



Način pripreme:
U činiju za mešanje sipala sam brašno, kvasac, so, šećer, jaje, mleko, vodu, ulje i sve dobro promešala, prekrila i ostavila da naraste.



Narednih par sati sam s vremena na vreme promešala testo viljuškom i opet ostavila da nadolazi.
Zagrejala sam u šerpici dosta ulja i kašikom vadila po malo smese i pekla uštipke, vadila ih zatim na kuhinjski papir za upijanje i kasnije servirala sa sarmicama (a super se slažu i kao samostalan obrok sa kajmakom ali onda svakako duplirajte meru).

2 comments:

Tanja Leković said...

Divan post! Mnogo lepo od tebe što nas koji ovde živimo podsećaš na divne običaje i manifestacije,a strance na našu tradiciju.
Inače, pre par godina sam na neku Oktoberfest proslavu morala da ponesem svoju narodnu nošnju. U folklor društvu sam iznajmila šumadijsku. Da li veruješ da su svi došli da pipnu i da se dive čarobnom vezu koju sam imala na rukavima, a mnogi su tražili i da se slikaju. Ono što mi prihvatamo zdravo za gotovo, strancima je vrhunska umetnost, kulturna baština i nasleđe.

irenalana said...

Divne slike i recepti!

Post a Comment