Hrana za najmlađe: Domaći Barni - Sunčica I deo


Mislim da će ovo biti najposebniji post koji sam do sad napisala... Jer je posvećen jednoj vrlo posebnoj devojčici i njenim roditeljima... 
I valjda je zato tako teško i početi ga... Buljim u ovaj beli "papir" i pokušavam da uredim misli, da ih poređam tako da vam na najbolji i najjednostavniji način predstavim Sunčicu...


Nastala je iz potpune i apsolutne želje i ljubavi svojih roditelja...ali je na svet došla tako malena (sa 750 g)... i od prvog dana morala je biti veliki borac... i svakim danom je borac... i mislim da bi se mnogi od nas trebalo stideti pred njom... pred njenom snagom, voljom, željom, pred njenim osmehom, svakim korakom, dodirom...


Njena mama (Milica) piše blog Cvrkutanje već jako dugo i pratimo ga dosta pre Sunčice. I gutamo sve njene tekstove, smejemo se i plačemo sa njom ...uz nju smo mislima iako ona to dugo nije ni znala. Padala sam u iskušenje par puta da joj napišem komentar (pre oko 5 godina), da zna da smo tu, da mislimo na njih, da smo uz njih, uz Sunčicu... ali nisam... Uvek sam mislila da joj još samo ja falim...
A onda par godina kasnije dobijam privatnu poruku od nje da nas prate, da im se sve to jako sviđa, da... I odlepim od sreće... Slične duše se valjda, ipak, kako god pronađu...
Elem ako niste do sada pratili blog Cvrkutanje preporučujem da to učinite ali obavezno da krenete da čitate od početka (ili barem od početka priče o Sunčici), kao dobru knjigu, jer je blog krcat pozitivnom energijom, putovanjima, srećom, neizvesnošću, lepim i ružnim trenucima, mislima... krcat ŽIVOTOM i divnim fotografijama koje Sunčicin tata Ivan pravi.


Nego pre nedelju-dve dobijem poruku od Milice gde između ostalog piše:

"Htela sam nešto da te pitam, tj. zamolim. Sunčica malo otežano žvaće, tj. ne može još uvek da jede one tvrde kekse, koje mora valjano da pregrize i dugo i precizno žvaće. Zato voli da jede keksiće, tj. kolačiće, poput barnija, baninijevih Tamnih vragolana i ostalih tog tipa, i one 7days rolate. Mnogo ih voli. A meni se kosa na glavi diže od njihovog sastava, puni su svega i svačega. Nije mi teško da joj spremim, stalno joj nešto spremam, ali ne znam nijedan recept za kolač koji bi bio po našoj meri. Spremala sam joj čupavce, one čokoladne pa uvaljane u kokosovo brašno - tu joj smeta to brašno, zagrcnjava se. Ok joj je bio onaj klasičan kolač sa višnjama, mada je bio malo lepljiviji za njen ukus. A opet, ne valja ni kada je previše sipkav, ona ga tako jako stisne, da joj se sve izmrvi, pa mi kuka kako joj je nestao kolač a nije ga pojela. :)))
Elem, volela bih da mi pomogneš da napravim neki kolač po njenoj meri - da bude krajnje jednostavan, mekan, čokoladan, ili sa jabukama ili nečim sličnim, što će ona moći da jede svakog dana kao doručak ili užinu i što će biti svakako zdravije od kupovnih keksića. "


I zato sam se dala u potragu za takvim kolačićem... Posle dosta proba i pokušaja nastali su ovi domaći Barni... da zadovolje potrebe predivne Sunčice... i da budu krajnje jednostavni za napraviti da olakšam Milici :), a i da nemaju "suvišne" sastojke koje kupovni imaju...
Milice mera je za 6 medvedića 8x6 cm i to je dovoljno za jedan-dva dana ali mislim da su najbolji isti dan... E sad ovu mešavinu brašna + skrob + kakao-a možeš napraviti u većoj količini, držati u tegli i onda uzeti potrebnu količinu za taj dan... Tako je mnogo brže i jednostavnije... A može i Sunčica da bude glavna kuvarica :) 



Potrebno je:
(za 6 medvedića)

45 g mešavine od (130 g brašna+20 g gustina+20 g kakao praha)
40-50 g šećera u prahu + vanilin šećer (u 200 g stavi kesicu pa koristiti po potrebi)
1 jaje



Način pripreme:
Znači ovu mešavinu brašna i ostalog napravićeš tako što u posudu staviš sve sastojke a onda proseješ jedno 2 puta da se sve fino spoji i staviš u teglu pa koristiš po potrebi. I šećer u prahu pomešaj sa kesicom burbon vanilinog šećera pa koristi po potrebi (i sama odredi količinu šećera počevši možda i od 30 g pa do 50 g najviše) a još bi bilo bolje da koristiš smeđi šećer, da ga sama samelješ (ako imaš električni mlin) i onda pomešaš sa vanilom i koristiš.


U posudi za mešanje dobro umuti (mikserom) belance, dodaj šećer i još kratko miksaj a onda i žumance. Kad sve bude baš onako fino vazdušasto smanji brzinu miksera na minimum i dodaj mešavinu brašna (malo po malo) i miksaj tek dok se sve spoji (ne preteruj).
Kalupiće za mede namaži puterom (jer iako su ovi moji bili silikonski kada nisam namazala mede su se zalepile) i stavi po punu kašičicu smese u svaku modlicu i dobro je lupi o radnu površinu da se smesa izravna. Kalupe puni do 1/3 visine jer će mede narasti, nemoj puno jer će onda biti debeli i nekako "lebastiji".


Peci ih 10 minuta u rerni predhodno zagrejanoj na 180 stepeni i čačkalicom proveri da li su gotovi (ako probodeš kroz sredinu a čačkalica izađe suva gotovi su).
Izvadi ih iz rerne, iz kalupića, stavi na rešetku da se prohlade i po želji možeš ih onim dekorativnim špricom napuniti sa malo nekog džema ili čokoladnog krama. Uživajte!

A za koji dan stiže ti još jedan recept, za mrvicu komplikovaniji ;)

7 comments:

Unknown said...

Divna pricica

Nevena said...

Divno Oli, bas sam se raznezila!

Unknown said...

Priča me je duboko ganula..I sama imam mrvicu sa kojom je svaki dan nova pustolovina.Ali više od svega me je dirnula vaša dobrota.I želja da se nadjete,da pomognete.Hvala Bogu pa još ima dobrih ljudi..Samo napred,redovno pratim i probamo vaše recepte i ovaj ćemo sa zadovoljstvom isprobati..

prekratakdan said...

Sva sam se naježila od priče i znam kakve probleme djeca imaju. Imam jednu kolegicu koja ima dijete dijabetičara i kakve muke što mu spremiti. Krasni su ispali Barni. Sigurna sam da će Sunčica biti i više nego zadovoljna

Kaya said...

Rado bih pravila ove mede svojoj devojcici,sigurno su fini u bilo kojem obliku,ali gde mogu da nabavim bas mede?

JA U KUHINJI... said...

Kaya: I ja sam dugo tražila kalupe u obliku meda i jedino sam našla ove sa slika u Home Centru... ne znam da li ih i dalje ima tamo...

Kaya said...

Potrazicu,hvala na odgovoru!

Post a Comment