Začinjene kokice


Post o kokicama, onim običnim najobičnijim imala sam potrebu napisati pre nešto više od godinu dana. Čudno je kako stvari na koje i ne obraćamo pažnju promenom nekih znanja i saznanja postaju sasvim drugačije... Ko je uopšte razumeo šta sam htela reći prethodnom rečenicom...


Ja sam nekih 10-ak godina živela sa babom... I sad, nije to baš bio najlepši deo mog života (sukob generacija i karaktera) ali bila sam tu gde sam bila i nazad nisam mogla... Dane sam provodila, jako često, van kuće da izbegnem nerviranje i dolazila bi tu samo da prespavam... Ali sam znala uveče ući u kuhinju (gde je baba spavala) da iskokam kokice. Naime baba bi krenula da pali i gasi svetlo i na taj način mi da do znanja da nije zaspala, iako je svetlo ugašeno, i da mogu ući da kokam kokice ako želim. A u prevodu je to značilo da je želela malo da se ispriča.
Imala sam jednu totalno razdrndanu šerpicu sa nekim poklopcem koji uopšte nije od nje i ta šerpica i taj poklopac služili su samo za kokanje. Baba bi bila oduševljena kada bi kokice krenule da iskaču pa sam ja onda i namerno stavljala malo više zrna da tog iskakanja bude više. I uvek bi tu krenula da mi priča sve i stašta: ponekad je to bila priča od tekućeg dana, ponekad prepričavanje serije koju je gledala, ponekad jadanje zbog ko zna čega, ponekad... tako da su se kokice često pojele tu u kuhinji a do sobe i tv-a nisu ni stizale.
Kada sam se udala sve što sam uzela iz stana (a da nisu moje lične stvari) bila je ta šerpica za kokice.


Od prošlog avgusta moja baba više nije sa nama... i od tada kad god uzmem tu drnkavu šerpicu setim se nje (iako pre toga zaista nisam vezivala taj predmet za nju) i uvek pomislim kako sada mora da se nalazi na nekom mnogo boljem mestu...


Nego da se ja vratim receptu za kokice. Kod kokanja kokica, po meni, osnovno je dobro zrno za kokanje. Ja u Beogradu kad god mogu kupim "Pećinine" kokice za kokanje jer se svaki put zaista super iskokaju. I sad sistem je da prvo zagrejem šerpicu, onda dodam ulje pa kad se i ono zagreje dodam kokice tek da prekriju dno (nikako da ih bude više od jednog reda), poklopim i čekam... Tu i tamo malo podignem šerpicu i promućkam pa vratim... I za par minuta to je to... Posolim i uživanje može da počne.
Ovde ipak dajem jedan za mrvicu drugačiji recept, gde se sa začinima zaista može eksperimentisati po slobodnoj volji, moja sinoćna varijanta je bila sledeća:


Potrebno je:
(za dve osobe)

2 puta po 3-4 kašike zrka kukuruza za kokanje (toliko mi treba da prekrijem dno šerpice prečnika 18 cm)
malo maslinovog ulja
1 ravna kašičica ljute aleve paprike
1 ravna kašičica slatke aleve paprike
1 ravna kašičica cumina
pola ravne kašičice morske soli


Način pripreme:
Kokice sam iskokala kako sam gore objasnila (po jedna tura za svakoga), presula ih u veću činiju, posula mešavinom začina, sve dobro promešala i servirala. Uz kriglu piva idu savršeno!


I ovo je moj poslednji recept koji šaljem Mihaeli sa blogom La casa de vainilla jer je ona domaćica ovomesečne igre Ajme' koliko nas je, čija je tema kukuruz...

Rezultate ovog kruga igrice možete videti ovde...

11 comments:

Laka kuharica said...

Svi volimo kokice,a tvoja priča o babi i kokicama vrlo je zabavna. Kada osobe koje su nam na neki način čak znale i malo zagorčiti život, odu, uvijek nam je žao. Jer ipak se radi o ljubavi. S obzirom da je materija neuništiva, svi naši dragi koji su otišli, ipak su tu oko nas. Kokice sam ranije radila češće, ovako klasično, a kasnije i u mikrovalnoj. Sada vele da su iz mikrovalne nezdrave, pa ne radim. Dala si mi volju da ponovno, tu i tamo, kokam (zgodan izraz) na klasični način.

Just Cake Girl said...

Odlično!! Mislim da ću ovo isprobati...već tako dugo nisam na ovaj način pravila kokice :) uvijek u mikrovalnu i gotovo :) ovo mi odlično izgleda jer volim začinjeno :))

Tanja said...

Divan post, i potpuno razumem onu recenicu s pocetka :)
A sto se kokica tice, one su meni savrsenstvo ukusa a toliko jednostavne. Takodje sam ih spremala ovog meseca za igricu, samo bez zacina. :)

Nina said...

baš neki dan sam razgovarala doma da bi morali napraviti zalihu kukuruza za kokice, naime imamo običaj zimske večeri provoditi uz TV i naravno kokice, nisam ih nikad radila sa ovom mješavinom začina a zvuči odlično, svakako bilježim i čim budemo prvi put 'kokali' isprobam :)

Вера said...

Ja kokam svaki drugi treći dan,svidja mi se mesavina začina...inače pre sam kupovala one kokice za mikro,...a sada gledam da na pijaci kupim domaće zrno...i kokam sama.

Anonymous said...

Super ideja,jela sam cokoladne ali ovakve nisam.Bas cool.

stocicu postavi se said...

Sjajno izgledaju,sviđa mi se kombinacija začina!

Unknown said...

Zanimljiva priča i ideja za kokice!

Nale Coolinarija said...

Prišla sam čitanju teksta s jednom idejom a od teksta se oprostila s totalno drugom idejom. Utisak broj 1 - nema veze sa kokicama (na prvi pogled). Utisak broj 2 je da mi se jako dopada što si unela malo pikantnog u kokice. Probaću. Ali, ne mogu da se otrgnem utisku broj 1. Verujem, da je šerpica samo "okidač" za neke stvari koje žive u nama iako nisu uvek uz nas. Raspisala sam se ... Pogodilo me:)

Andrea said...

Odlična ideja za malo drugačije kokice, a ove fotke kokica na tamnoj podlozi su me oduševile, baš su posebne. :)

Maja said...

Odlične su Maslinka :)
Često za novogodišnje praznike znam dodati u njih kandiranog voća pa ih prelijem čokoladom. Probat ću i ovu tvoju slanu/pikantnu varijantu :)

Post a Comment