FBI rukavice

Nikad mi nije bilo teže biti deo igre FBI rukavice (koju je pokrenula mamajac) jer ovog meseca istražujemo Гастрономску збирку od Урбане Стоноге. Ne iz razloga što mi je njena kuhinja strana, čak šta više, već sama činjenica da je više nema među nama pokreće tako čudan bol u grudima. Nisam je posebno poznavala, ne mogu se setiti ni kada i gde sam je upoznala (u ovom, za neke virtualnom, svetu a za mene sasvim podjednako stvarnom "uobičajenom"). Znam samo da me od prve osvojila svojom neobičnošću, posebnošću, "otkačenošću"... i jeste da ništa posebno o njoj nisam znala činilo mi se da je jako dobro poznajem. Samim tim štura vest da je više nema me baš pogodila i mislila sam da ovaj krug preskačem ali sam onda smogla snage i prešla ceo blog... Bole grudi, teško dišem ali ne odustajem... I izveštaj o tome malo niže a ovde želim postaviti neke njene rečenice i misli koje će mnogo bolje od mene opisati kakva je bila...

Na pitanje LJUBAV! ŠTA JE TO? napisala je...


Kad osetiš da ti se srce smeje.

Kad ne znaš ni da objasniš.
Kad ti poraste glava vremenom od udaraca u sva nezatvorena vrata, fioke i ormarića krilca pa vičeš kad ostavljača zatekneš kako odlazi posle upravo počinjenog zločina i ništa nema naviku da zatvori što otvori, jer ti to smeta... a onda kad se desi da se razdvojite na neki dan, sam otvoriš vrata od ormarića i ostaviš da tako stoje, jer ti nedostaje.
Kad znaš da si centar nečijeg sveta.
Kad ne možeš da se zamisliš pored nekog drugog.
Kad se ničeg ne stidiš.
Kad voliš sebe u nekom.
Kad si nekom toliko drag da si sam sebi miliji.
Kad se za nekog plašiš.
Kad se ničega ne plašiš.
Kad ne plače od sreće što je dobio sina već od tuge što je tebe nešto bolelo.
Kad istrpi koncert Lea Martina i ne može da veruje čemu prisustvuje, pa je još i kupio karte da te iznenadi.
Kad ti je nečije hrkanje muzika.
Kad zaglaviš u bolnici, a drugi ne mogu da veruju da se sporazumevate očima. Kad zaspiš za vreme posete, a kad se probudiš shvatiš da poseta spava sa glavom na tvojim stopalima pa ti cimerke kažu da su mislile da to postoji samo na filmu. Kad te poseta kojoj niko nije oborio ruku poslednjih 20 godina tera da obarate ruke da vidi koliko si ojačao i pusti te da pobediš, a laže da nije pustio.
Kad te neko zove Lepi Cane i kad nisi sebi lep.
Kad se zbog nekog raduješ i neko se raduje zbog tebe.
Kad prvi pečeni kesten oljušti i pruži tebi. Kad prvi pečeni kesten oljuštiš i pružiš njemu.
Kad ste nervozni pa vičete ozbiljno i bez osmeha pa jedan prekine i kaže "ja znam da ti sad ne možeš da izdržiš a da me ne poljubiš" a drugi kaže "e baš mogu" i počne da se smeje pa se poljubite.
Kad te neko ubeđuje da su duvan čvarci makrobiotika i da to možeš da jedeš zato što je duvan biljka.
Kad si u nečijim mislima kako otvori oči. Kad na nekog misliš kako otvoriš oči.
Kad se sa nekim uklopiš kao puzzle.
Kad nekog nosiš uvek i svuda sa sobom u sebi.
Kad znaš da si beskonačan.

Kad te neko podigne toliko visoko da i da padaš - do zemlje bi se naživeo.


A sad o receptima...
Pregledala sam ceo blog i zaključila da ima tako mnogo recepta koje sam pravila... Među njima su: Пилећи ћевапи, Кисело млеко, Тиквице у танком тесту, Старински кромпир, Моцарела и парадајз, Пенне алл'арраббиата, Парадајз чорба, Карађорђева шницла, Уштипци од карфиола, Зељаница, Роловано месо и пуњене печурке, Пилетина у сосу од поморанџе, лимуна и меда, Клафути са поврћем, Бурек, Медаљони од тиквица, Бабини запечени резанци, Ускршње зеке и венчићи, Фантазија од печурака, Таратор салата, Пица пужићи, Гибаница, Пуњени пилећи пакетићи, Карамел крем, Орли пилетина, Прашки тост, Сос болоњезе, Сос "con funghi", Пилетина са сусамом, Јогурт кифлице, Пита с месом, Рижото од плодова мора, Бећарац, Пилетина у пацу од меда, Паста ала карбонара, Мушље на морнарски начин, Грашак са месом...
I nisam sam htela tražiti sliku za bilo koji od njih... Svi recepti su savršeni...Ovog puta pravila sam Пилетина у горгонзола сосу jako jedvostavno a tako fino jelo... Ma svi njeni recepti "mesnih krčkalica" su mi savršeni i malo po malo sigurno ću ih isprobati.


Ma ne znam za kraj najbolje da kažem Инџој! jer je to bila njena poruka na kraju svakog posta...

8 comments:

Maja Babić said...

Draga, super si ovo sve rekla, hvala ti sto ucestvujes.

Maja Babić said...

I da, ja kupila belo meso upravo za ovu kombinaciju sa gorgonzolom, u planu mi je za vikend :)

Unknown said...

Potpisujem sve što si napisala.

Sweet Corner said...

uvijek su ti slova na mjestu:) a ovo zvuci i izgleda jako fino!

Andrea said...

Krasno si sve napisala. Tužno, tužno...

Ljiljana said...

O Boze, kao sam se rastuzila citajuci sve ovo.
I ona bi se sigurno obradovala znajuci da se sada isprobavaju njeni recepti i uziva u njenoj kuhinji.

T i T said...

Možda je i ružno reći, ja uživam čitajući i isprobavajući njene recepte, kad je neposredan povod tome tako strašan i konačan, ali doista Stonoga ima izvanrednih recepata, upotrebljivih i svakodnevnih i bez previše filozofiranja, a sve je pisano takvom lakoćom, kao da je jednom rukom držala kuhaču, a drugom usput bilježila recepte......
Jako lijep i dirljiv post, odličan izbor jela, ali kod nje je teško pogriješiti, Pelistersku tavu sam i ja radila, a ostalo ćete pročitati......

CAHİDE said...

Çok güzel olmuş!
(Turkish food)

Post a Comment